Mjesečev dan
Priredio: dr.sc. Dragan Roša
Smjer gibanja Mjeseca oko Zemlje podudara se sa smjerom Zemljine rotacije i revolucije. Stoga, u svom vlastitom gibanju na nebeskoj sferi, Mjesec svakim danom kasnije prolazi meridijanom mjesta. Vrijeme za koje Mjesec ponovo dolazi u gornju kulminaciju možemo nazvati, po analogiji sa Sunčevim danom, jedan Mjesečev dan. Sinodički mjesec traje oko 29,53 srednja Sunčeva dana. Gledajući sa Zemlje, ukupni broj Mjesečevih gornjih kulminacija u tom periodu za jedan je manji. Dakle, u sinodičkom periodu imamo 28,53 Mjesečevih dana, pa za prosječnu duljinu Mjesečeva dana dobivamo:
Dakle, Mjesečev je dan u prosjeku dulji za 50,5m od Sunčeva dana, koliko otprilike i iznosi dnevno zakašnjenje prolaza Mjeseca meridijanom mjesta. Uslijed nagiba Mjesečeve staze prema nebeskom ekvatoru kao i nejednolike brzine revolucije Mjeseca oko Zemlje, dnevna zakašnjenja Mjesečeva prolaza meridijanom nisu jednaka. Uz kašnjenja kulminacija, dolazi i do kašnjenja Mjesečevih izlaza i zalaza. No, ona značajno ovise o dnevnim promjenama Mjesečeve deklinacije. Na slici 1.7 prikazane su dvije točke, A i B, u kojima se nalazi Mjesec u trenucima njegova izlaza u dva uzastopna dana. Deklinacija Mjeseca u točki A, manja je nego deklinacija u točki B. Izlaz u A događa se onoliko vremena prije prolaza Mjeseca meridijanom, koliko je potrebno da Mjesec “opiše” kut α1, dok se izlaz u B događa onoliko vremena prije prolaza meridijanom koliko je potrebno Mjesecu da opiše kut α2. Ako se deklinacija Mjeseca povećava, Mjesečevi izlazi događat će se ranije u odnosu na prolaz meridijanom, za iznos vremena koliko je potrebno Mjesecu da opiše kut Δα = α1– α2. U slučaju smanjivanja deklinacije, situacija je suprotna. Za jesenjeg ekvinocija Sunčeva je deklinacija oko 0o. Pretpostavimo da je tada Mjesec u fazi uštapa. Njegova je deklinacija tada također blizu 0o. Mjesec će te noći izlaziti u trenutku zalaza Sunca.
Sljedeće noći Mjesec će izaći kasnije. No, kako je u trenutku izlaza proljetne točke, u kojoj se tada nalazi Mjesec, ekliptika položena (za mjesta na sjevernoj Zemljinoj polutki) pod najmanjim kutom u odnosu na horizont (90o–φ-ε), zakašnjenja izlaza punog Mjeseca najmanja su u to doba godine. Kako se to događa za sezone žetve, prisutnost punog Mjeseca nad horizontom neposredno nakon zalaza Sunca u dane oko jesenjeg ekvinocija naziva se žetveni mjesec. Sličan učinak, ali manje izražen, nastaje i za sljedećeg nastupajućeg uštapa (koji se obično događa u listopadu), a što se naziva lovačkim Mjesecom. Zakašnjenja izlaza punog Mjeseca najveća su (na sjevernoj polutki) za proljetnog ekvinocija. Naime, tada je ekliptika u trenutku izlaza jesenske točke položena pod kutom 90o–φ-ε prema horizontu. Svakim sljedećim danom Mjesečeva deklinacija se smanjuje i njegovi izlazi više zakašnjavaju. Slično se događa i za opažača na južnoj Zemljinoj polutki samo sa šest mjeseci razlike u odnosu na sjevernu polutku. Godišnje promjene priklona ekliptike prema horizontu očituju se i u različitim položajima srpa mladog Mjeseca o odnosu na zapadni horizont.
Sl.1.7 Zakašnjenja Mjesečeva izlaza
