Hrvatski

Mjesečeva libracija

Priredio: dr.sc. Dragan Roša


Uslijed dobrog podudaranja sideričkog perioda rotacije Mjeseca i sideričkog perioda Mjesečeve revolucije oko Zemlje, prema Zemlji je okrenuta uvijek ista Mjesečeva polutka. Ipak, za opažača na Zemlji, izgled Mjesečeve ploče nije uvijek u potpunosti jednak. Detaljnijim opažanjima možemo zamijetiti različitu vidljivost detalja oko Mjesečevih polova, te područja oko istočnih i zapadnih rubova Mjesečeve ploče. Mjesec, u odnosu prema opažaču na Zemlji, kao da se ljulja. Ponekad je sjeverni Mjesečev pol više, a ponekad manje nagnut prema opažaču. Slično je i s područjima oko zapadnog i istočnog ruba Mjesečeva diska. Ova pojava naziva se Mjesečeva libracija i uslijed nje je vidljivo oko 59o ukupne Mjesečeve površine. Prema razlozima nastajanja razlikujemo nekoliko libracija:

a) libracija u širini – uvjetuje je priklon Mjesečeva ekvatora prema ravnini njegove staze oko Zemlje. Kako znamo, Mjesečeva os rotacije zaklapa kut od oko 6o40′ s okomicom na ravninu Mjesečeve staze (jednaki je kut između Mjesečeva ekvatora i ravnine njegove staze oko Zemlje). Stoga opažač na Zemlji može vidjeti područja “iza” Mjesečevih polova (sl.1.11). Nastanak libracije u širini analogan je pojavi uslijed koje se izmjenjuju godišnja doba na Zemlji. Opažač koji bi se nalazio na Suncu, tijekom godine vidio bi različita područja oko geografskih polova.

Sl.1.11 Libracija u širini

b) libracija u duljini – uvjetovana je nejednolikom brzinom Mjesečeve revolucije oko Zemlje (što je posljedica eliptičnosti njegove staze) i jednolikom Mjesečevom rotacijom. Stoga opažač može zamijetiti područja udaljenija od istočnog, odnosno zapadnog ruba Mjesečeve ploče, gledano u odnosu na položaj Mjeseca u apogeju ili perigeju (sl. 1.12). Libracija u duljini iznosi oko 7o.

Sl.1.12 Libracija u duljini

c) dnevna libracija – uvjetovana je Zemljinom vrtnjom, koja dovodi do različitog položaja opažača na Zemljinoj površini u odnosu na Mjesec. Dakle, nije neposredno vezana uz Mjesečevo gibanje, pa je uvjetno možemo nazvati “libracijom opažača”. Zbog Zemljine rotacije opažač se “pomiče” u odnosu na Mjesec pa ujutro i navečer vidi različita područja oko rubova Mjesečeve ploče (sl.1.13). Dnevna libracija poprima male iznose (manje od 1o) i još se naziva paralaktička libracija.

Sl.1.13 Dnevna libracija. Kada je motritelj u položaju A Mjesec izlazi nad horizont i vidimo njegovu površinu do A’A”. Kod zalaza Mjeseca (motritelj dolazi u položaj B), opaža se površina do B’B”.

Opažač na Zemlji vidi 59% ukupne Mjesečeve površine: 41% površine je uvijek vidljivo, 18% povremeno vidljivo i 41% nije nikad vidljivo. Libraciju (po širini i duljini) uočavamo na priloženim fotografijama (sl.1.14).

Sl.1.14 Na ovim fotografija Mjeseca lako se može uočiti pojava libracije. Libracija u širini ima za posljedicu vidljivost različitih detalja oko Mjesečevih polova, dok libracija u duljini dovodi do različite vidljivosti Mjesečeve površine oko rubova Mjesečeve ploče.

Opisane libracije posljedice su različitog položaja opažača u odnosu na Mjesec pa se često jednim imenom nazivaju geometrijskim ili optičkim libracijama, za razliku od fizičke libracije, koja je posljedica malih promjena prostorne orijentacije Mjesečeve osi vrtnje.