Dinamička paralaksa
PROCJENA UDALJENOSTI ZVIJEZDA METODOM DINAMIČKE PARALAKSE
Činjenica da zvjezdane mase u dvostrukim sustavima zvijezda ne poprimaju ekstremne vrijednosti,(općeniti je raspon zvjezdanih masa od 0,1 do 20 Sunčevih masa), omogućuje procjenu udaljenosti dvostrukih sustava zvijezda, za koje nije moguće izmjeriti zvjezdane paralakse. Radi se o iterativnom postupku koji je poznat pod nazivom metoda dinamičke paralakse. U prvoj približnosti pretpostavljamo da svaka komponenta opažanog dvostrukog sustava ima masu jednaku Sunčevoj masi:
M1 + M2 = 2
Tada prema relaciji (18) :
(21)
izračunavamo pripadnu vrijednost paralakse sustava, pri čemu za α i T uvrštavamo vrijednosti izvedene iz opažanja. Iz poznatih prividnih veličina (m1, m2), prema izrazu (3) možemo izračunati apsolutne magnitude (M1, M2) komponenti:
gdje za p koristimo vrijednost određenu izrazom (21) . Iz ovako određenih apsolutnih magnituda (M1, M2), pomoću relacije masa luminozitet (sl.6) očitavamo pripadne vrijednosti za mase komponenti. Dobivene iznose masa uvrštavamo u jednadžbu (21) i izračunavamo precizniju vrijednost paralakse (p). Pomoću dobivene vrijednosti paralakse sustava opisani se postupak ponavlja izračunavaju se nove vrijednosti apsolutnih veličina iz kojih određujemo mase i pripadnu precizniju vrijednost paralakse. Kako postupak brzo konvergira, radi dobivanja zadovoljavajuće točnosti iteraciju je dovoljno ponoviti nekoliko puta. Metoda dinamičke paralakse jako je zastupljena u astronomskim mjerenjima i značajno je doprinijela određivanju udaljenosti i masa zvijezda.
Sl. 6 Korelacija mase i apsolutne magnitude zvijezda (relacija masaluminozitet). Za zvijezdu poznate apsolutne veličine s ovog grafa možemo očitati pripadnu masu. Ovisnost masaluminozitet vrijedi za zvijezde glavnog niza.
