Hrvatski

Zaštita očiju od Sunca za vrijeme pomrčine

Priredio: Damir Hržina, dipl.ing.


Prigodom bilo kakvih opažanja Sunca važno je obratiti pažnju na kvalitetnu zaštitu očiju. I najmanja nepažnja može dovesti do potpunog oštećenja oka, tako da je npr. pomrčina iz 1999. godine, bez obzira na edukativne emisije, u europskim zemljama uzrokovala više desetaka slučajeva oštećenja vida. To se upravo dogodilo osobama koje se nisu dosljedno pridržavale zaštitnih mjera. Postoji nekoliko osnovnih pravila zaštite i ako ih se pridržavamo možemo bezbrižno uživati u ljepoti Sunčeve pomrčine.

Pomrčinu Sunca možemo opažati na više načina. Najsigurniji je opažanje metodom projekcije, kod koje je potrebno imati dvogled, durbin ili teleskop refraktor sa staklenim lećama. Instrument se namjesti prema Suncu tako da se na karton (ili papir), koji učvrstimo za instrument na udaljenosti otprilike pola metra od okulara, projicira Sunčeva slika. Nakon izoštravanja dovoljno je pratiti dnevno gibanje Sunca i bezbrižno uživati u Mjesečevom prolasku ispred Sunca. Važno je napomenuti da se nikada, ni na najmanji trenutak, ne smije pogledati prema Suncu kroz instrument jer će se oko trenutno i nepovratno oštetiti. Također, teleskopi reflektori (sa zrcalom kao objektivom) nisu pogodni za opažanje metodom projekcije jer se na sekundarnom zrcalu stvaraju visoke temperature, a kako je obično smješteno u plastičnom kućištu (ili je i samo zrcalo plastično) ono bi se sigurno oštetilo, a velika je vjerojatnost da bi se uništio i reflektivni sloj. Želimo li ipak pogledati Sunce kroz optički instrument, potrebno je koristiti filtre izrađene isključivo za tu namjenu. Oni mogu biti izrađeni od folije ili stakla i ne smiju imati na sebi ni najmanje ogrebotine, a moguće ih je nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Prilikom opažanja bez instrumenata moramo posebno biti na oprezu. Mnogi pogrešno misle da će bezbrižno i sigurno opažati pomrčinu ako sami izrade filtar kroz koji se Sunce jedva nazire, no smetnu s uma problem spektralne propusnosti tako izrađenog filtra. Iako filtar ne propušta vidljivi dio spektra, on istovremeno može u znatnoj mjeri propuštati opasni infracrveni i(li) ultraljubičasti. Najbolji primjer su razvijeni neosvijetljeni dijapozitiv ili osvijetljeni negativ film u boji, koji su dovoljno tamni za opažanje, no gotovo nimalo ne blokiraju infracrveno zračenje. Također, opažanje kroz “tradicionalne” i novije “filtre” poput začađenog stakla, CD-a, DVD-a, magnetskih traka, polarizacijskih filtra, ND filtra, sunčanih naočala i sličnog, može biti veoma opasno. Jedini relativno siguran filtar iz kućne radinosti je osvijetljen i razvijen crno bijeli negativ film, koji u svojoj emulziji obavezno mora sadržavati srebro, a da bi se moglo opažati Sunce potrebno je složiti dva ili tri sloja jedan preko drugoga, ovisno o svjetlini slike. Danas je najveći problem nabavka takvog filma, a također moramo biti sigurni u sastav emulzije. U svakom slučaju najbolje je kupiti gotov filtar izrađen za opažanje Sunca poput aluminiziranog poliestera (poznat kao mylar folija – daje plavkastu sliku), “crnog” polimera (daje žutu sliku) ili npr. Baaderov AstroSolar Safety Film. Kao siguran filtar možemo spomenuti i staklo za zavarivanje broj 14 koje daje zelenu sliku.

Prilikom opažanja pomrčine Sunca nikako se ne smije zaboraviti da bez obzira koliko mali dio Sunca je otkriven, nikako ne pogledamo bez filtra u njega, jer je količina Sunčevog zračenja koje dopire do nas još uvijek prevelika. Tek kada nastupi totalitet možemo bezbrižno bez filtra golim okom uživati u pogledu prema Suncu i okolini. S pojavom prvih Sunčevih zraka opet moramo misliti na naše zdravlje i koristiti zaštitu. Posebno je opasno, bez obzira na to koji filtar koristimo, neprekidno gledati u Sunce. Najbolje ga je pogledati na par sekundi i zatim skrenuti pogled u nekom drugom smjeru. Svatko tko će se pridržavati ovih jednostavnih uputa bezbrižno će uživati opažajući Sunčevu pomrčinu bez nepotrebnih posjeta liječniku.