Hrvatski

Uvod

Priredio: dr.sc. Dragan Roša


Zahvaljujući razvitku opažačkih tehnika suvremena astronomska istraživanja svojim najvećim dijelom su usmjerena prema dalekim svemirskim objektima: galaktikama, galaktičkim jatima, kvazarima… Među najznačajnije astronomske spoznaje ovog stoljeća svakako spadaju istraživanja dalekog svemira. Usporedno sa spoznajom da je svemir ispunjen galaktikama (tj. galaktičkim jatima), dvadesetih je godina ovog stoljeća razotkrivena osnovna građa naše galaktike (Mliječne Staze), kao i položaj Sunca u njoj. Gotovo istodobno otkriveno je da se galaktička jata udaljavaju od Mliječne Staze brzinama razmjernim njihovim udaljenostima (širenje svemira), što predstavlja temeljnu opažačku činjenicu u teorijama o postanku i razvoju svemira.

Uz opažanja u vidljivoj svjetlosti danas su nezaobilazna motrenja svemira i u ostalim područjima spektra elektromagnetskog zračenja (od radiovalnog područja do g-zračenja). Priroda tih zračenja istovjetna je prirodi svjetlosti. Uzajamno se jedino razlikuju frekvencijom (ili valnom duljinom) i mehanizmima nastanka koji su značajni kako s opažačkog tako i s teoretskog stanovišta. Zemljina atmosfera propusna je samo za ograničeni dio spektra elektromagnetskog zračenja. Stoga se opažanja u pojedinim područjima valnih duljina elektromagnetskog zračenja provode posebnim tehnikama, a mnogi od astronomskih instrumenata (npr. rendgenski teleskopi) smješteni su u letjelicama koje se nalaze izvan Zemljine atmosfere. Optička opažanja, nadopunjena opažanjima u preostalim područjima spektra elektromagnetskog zračenja, omogućila su bolje razumijevanje fizikalne strukture nebeskih tijela i procesa koji se u njima događaju.