Hrvatski

Nastajanje i vrste pomrčina

Priredili: dr.sc. Dragan Roša


Pomrčine Mjeseca, a posebice Sunca, spadaju među astronomske pojave koje su oduvijek impresivno djelovale na čovjeka. Pogotovo potpune pomrčine Sunca, kada “u sred bijela dana” na trenutak nastupi tama, a na nebu se mogu ugledati sjajnije zvijezde ili planeti. Kada bi Mjesečeva staza bila u ravnini ekliptike, po jedna pomrčina Sunca i Mjeseca nastupale bi pri svakom obilasku Mjeseca oko Zemlje. No, iz osnovnih svojstava Mjesečeva gibanja, možemo zaključiti da za nastupanje pomrčina moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, za koje ipak možemo očekivati da se približno periodički ponavljaju.

Pomrčina Mjeseca nastaje kada se Mjesec nađe u Zemljinoj sjeni, što se može dogoditi samo za faze uštapa, kada je Mjesec nasuprot Suncu. Na slici 1.15 dan je shematski prikaz nastupanja pomrčina Mjeseca (također i pomrčine Sunca). Istaknute su Zemljina sjena i polusjena. Obično se pod pomrčinom Mjeseca podrazumijeva slučaj kada se Mjesec nađe u Zemljinoj sjeni. U slučaju da je u potpunosti zašao u Zemljinu sjenu pomrčinu nazivamo potpunom (ili totalnom) , dok u slučaju kada dio Mjesečeve površine zalazi u Zemljinu sjenu, pomrčinu nazivamo djelomičnom (ili parcijalnom). Ako Mjesec prolazi samo kroz Zemljinu polusjenu, tada govorimo o pomrčini u polusjeni.

Sl.1.15 Pomrčina Mjeseca nastaje ulaskom Mjeseca u Zemljinu sjenu. Razlikujemo potpunu, djelomičnu i pomrčinu u polusjeni. Prikazano je i nastajanje pomrčine Sunca kada Mjesec “baca” sjenu na Zemljinu površinu.

Ponekad se za vrijeme pomrčine Mjeseca može dogoditi da istodobno nad horizontom vidimo Mjesec i Sunce. S obzirom da pomrčina Mjeseca nastaje ulaskom Mjeseca u Zemljinu sjenu, u prvi mah to izgleda potpuno nelogično. Međutim, objašnjenje je jednostavno. Točno je da tada Sunce, Zemlja i Mjesec leže približno na istom pravcu, ali uslijed loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi (tzv. atmosferska refrakcija) prividni položaji Sunca i Mjeseca su promijenjeni (sl.1.16). Kada oba tijela vidimo nad horizontom linija koja ih “fizički spaja” ne prolazi kroz oko opažača već kroz samu Zemlju.

Još je jedna zanimljiva pojava vezana uz pomrčine Mjeseca. Ako ste ikad promatrali potpunu pomrčinu Mjeseca, vjerojatno ste primijetili da Zemljin satelit ne potamni potpuno. Njegova površina obično je crvenkaste boje. Pojava nastaje uslijed loma zraka svjetlosti u Zemljinoj atmosferi, koja najviše raspršuje plavu svjetlost (zato je i danje nebo plavo), a najmanje crvenu, koja prelomljena obasjava Mjesečevu ploču (sl.1.17). Kada bismo se u to vrijeme nalazili na Mjesečevoj površini okrenutoj Zemlji, opažali bi potpunu pomrčinu Sunca. Zemljina tamna ploča bila bi okružena crvenkastom svjetlošću Zemljine atmosfere.

Sl.1.16 Uslijed atmosferske refrakcije ponekad je moguće za vrijeme pomrčine Mjeseca istodobno vidjeti i Sunce i Mjesec iznad obzora.

Sl.1.17 Za potpune pomrčine Mjesec je obično crvenkaste boje. Pojava je posljedica loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi.

Pomrčina Sunca nastaje kada Zemlja zalazi u Mjesečevu sjenu, što se može dogoditi samo za faze mlađa. Tri su tipa Sunčevih pomrčina: potpuna (kada Mjesec potpuno prekrije Sunce), prstenasta (uvjetovana je promjenom kutnih veličina Sunca i Mjeseca i opaža se kada je kutni promjer Mjeseca manji od kutnog promjera Sunca, pa se kada Mjesec prekriva Sunčevu ploču, opaža nepokriveni svijetli prsten Sunčeve površine) i djelomična (kada Mjesec prekriva samo dio Sunčeve ploče). Nastupanje pomrčine Sunca shematski je prikazano na sl.1.15. Kada Mjesec zaklanja Sunce, sjena koju baca na Zemlju gotovo da samo dodiruje površinu našeg planeta, a sam trenutak potpunog zamračenja (ili katkad prstenastog) kratkog je trajanja (nekoliko minuta). Pomrčina Sunca opaža se s relativno uskog dijela površine Zemlje (tzv. zona pomrčine). Za vrijeme potpune pomrčine Sunca i to neposredno prije totaliteta, može se uočiti sjajni izlomljeni luk svjetlosti oko Mjesečeva diska. Pojava se naziva Bailyev biser i nastaje uslijed toga što Mjesec ima nepravilnu površinu. Kod pomrčine Mjeseca, Zemljin satelit ulazi u relativno široku Zemljinu sjenu. Tako su pomrčine Mjeseca u odnosu na Sunčeve češće vidljive, mogu se istovremeno opažati sa svih mjesta na Zemlji (za koja je Mjesec u trenutku pomrčine nad horizontom) i traju znatno dulje od Sunčevih (i do nekoliko sati).