Uran
Atmosferu Urana čine smrznute tvari (led, amonijak, metan) i plinovi. Atmosfera je prozirna do većih dubina, gdje se opažaju oblaci s kristalima metana. Uslijed raspršenja i apsorpcije Sunčeve svjetlosti na metanu, Uran je zelenkasto‑modrikaste boje (metan najviše apsorbira žutu i crvenu svjetlost). Temperatura u vanjskim slojevima atmosfere opada do ‑220oC, dok je u nekim slojevima izmjerena viša temperatura (‑173oC). Jezgra Urana je najvjerojatnije stjenovita. Tlak u unutrašnjosti nije dovoljno velik da bi vodik prešao u tekuće metalno stanje. Ipak, Uran ima magnetsko polje po jakosti slično Zemljinom, ali je znatno nakošeno u odnosu na os rotacije. Slično je položeno i Neptunovo magnetsko polje. Pretpostavlja se da je Uranova jezgra obavijena slojem fluida građenog pretežno od vode i amonijaka. Uran ima slab unutarnji izvor energije. Zrači oko 10% više energije nego što je prima od Sunca. Poznato je nešto manje od 30 Uranovih mjeseci, a otkriven je i sustav prstena. Mjeseci Miranda, Ariel, Umbrijel, Titanija i Oberen otkriveni su teleskopima sa Zemlje. Među mjesecima ističe se Miranda, na kojoj su zastupljene najraznovrsnije geološke strukture koje postoje u Sunčevom sustavu.
